Ivković: Kvalitetna nacionalna liga je jedini garant uspjeha

<p>Jedan od najvećih i najpriznatijih ko&scaron;arka&scaron;kih stručnjaka ne samo na ovim prostorima već i u Evropi i svijetu, Du&scaron;an Duda Ivković bio je jedan od predavača na trenerskom seminaru koji je organizovao KS BiH.<br /><br />Iskoristili smo njegov boravak u Sarajevu i razgovarali o tome &scaron;ta je obilježilo njegovu trenersku karijeru, koliko je bila te&scaron;ka odluka da se penzioni&scaron;e, te &scaron;ta za njega predstavlja na&scaron; glavni grad.<br /><br /><em><strong>o</strong> Izuzev zlatne olimpijske medalje, trener ste koji je osvojio praktično sve &scaron;to se moglo osvojiti. Djeluje da imate jo&scaron; energije i snage za rad &ndash; koliko je onda bilo te&scaron;ko donijeti odluku da se penzioni&scaron;ete?</em><br /><br />- <strong>Nije mi bilo te&scaron;ko. Čovjek u svakom trenutku treba da zna &scaron;ta zaista želi da uradi i mislim da sam u pravom trenutku odlučio da se penzioni&scaron;em. Dao sam jedno obećanje za kraj &ndash; a to je da ću u smislu zahvalnosti prema svim mojim saradnicima organizovati jednu humanitarnu utakmicu.&nbsp; Ona mora biti na niovu, jer mislim da su čitav moj život i karijera bili takvi. Znao sam uvijek &scaron;ta sam htio.</strong><br /><br /><em><strong>o</strong> Preko 40 godina bavili ste se trenerskim poslom. Da li postoje neke utakmice ili igrači koje biste mogli izdvojiti u odnosu na ostale?</em><br /><br />- <strong>To me vrlo često pitaju, čak i sada. Nedavno me ba&scaron; drug moga sina, mlad igrač, Crnogorac, stra&scaron;an talenat, pita &ndash; ko je najbolji igrač sa kojim sam radio? Ja ne mogu da izdvojim jednog igrača među hiljadama asova, bilo bi neprimjereno. Ono &scaron;to ostaje na kraju, nakon cjelokupne karijere i rada su &ndash; ljudi, relacije među ljudima, ljubav i prijateljstvo koje je ostalo i koje traje. Recimo, ja krajem oktobra putujem u Grčku, gdje moji igrači koje sam trenirao 1980. godine organizuju jedno druženje.&nbsp; Nedavno je kod mene bio i Čedo Brborić, kapiten nekada&scaron;nje juniorske reprezentacije i Igmana, pa smo razgovarali i gdje bismo mogli okupiti tu generaciju iz 1976. godine. Imao sam želju da ih ugostim, tako da ćemo vjerovatno organizovati jednu regionalnu utakmicu u Beogradu.</strong><br /><br /><em><strong>o</strong> Ko&scaron;arka teče Va&scaron;im venama i sigurno je da niste propustili da ispratite kvalifikacione utakmice koje je Bosna i Hercegovina odigrala protiv Rusije i &Scaron;vedske. Bh. javnost očekivala je vi&scaron;e, naročito iz razloga &scaron;to su Zmajevi igrali sa dva NBA igrača. Kakvo je Va&scaron;e mi&scaron;ljenje?</em><br /><br />- <strong>Da Vam kažem ne&scaron;to &ndash; ako mislite da su garant uspjeha dva NBA igrača, onda to nije to. Treba se na pravi način shvatiti aktuelni momenat bh. ko&scaron;arke. Sve reprezentacije iz okruženja imaju isti problem, a to je &ndash; kvalitetna baza, kvalitetna nacionalna prvenstva, koja bi zadržala mlade igrače u zemlji &scaron;to duže. Ukoliko se uspije u tome, da ponovo zažive centri ko&scaron;arke koji su nekada bili, kao &scaron;to su Tuzla, Zenica, Čapljina i drugi, rezultat neće izostati. Izuzetno važne su i mlađe lige, naročito juniorska i na to se treba fokusirati. Praviti kvalitetnu bazu mladih igrača. Za to treba vremena i ne treba žuriti. Iz svake situacije treba izvući prave poruke i iz lo&scaron;ih saznanja krenuti ka naprijed.</strong><br /><br /><em><strong>o</strong> Nije tajna da imate mnogo poziva za uče&scaron;će na raznim seminarima <img style="float: right;" src="/ksbih_v2/cmstrip/tinymce/plugins/image/uploads/duda_seminar_2.jpg" alt="" width="267" height="200" />u Evropi i svijetu, ali ne prihvatate ba&scaron; svaki. U Sarajevo ste do&scaron;li na poziv Sulejmana Begovića, &scaron;to nam predstavlja čast. Kako se osjećate u na&scaron;em glavnom gradu, u kome ste poslednji put bili na sahrani pokojnom Mirzi Deliba&scaron;iću?</em><br /><br />- <strong>Ja na život gledam drugačije i niko ne treba da misli da sam ja sada neki poseban jugo-nostalgičar. Ipak, ne mogu jedan dio svog života koji sam proveo sa određenim ljudima da bacim u stranu i kažem &ndash; ne, to vi&scaron;e ne postoji. Kao &scaron;to mnogi rade. Gledajući Pimpeka, Mirzu i cijelo to dru&scaron;tvo, ja mogu da kažem da sam se od svih gradova, sem mog Beograda, najljep&scaron;e osjećao u Sarajevu. Poku&scaron;ali smo malo evocirati uspomene sada, zahvaljujući Begi, Seju i ostalima, ali je bilo premalo vremena. Ipak, to sve ostaje duboko u mojoj memoriji i emocijama i nikada neće biti dovoljno vremena da se ispriča sve ono lijepo &scaron;to je bilo</strong> &ndash; rekao je za kraj razgovora Du&scaron;an Duda Ivković.<br /><br /><br /><br /></p>