Duško Vujošević u intervjuu za beogradski Nedeljnik: Igrači sa ovih prostora rade više i bolje od drugih

<p>"Pao je 14. kilometar, ali Kadinjača nikad neće." Ako bi se pisala pjesma o životu Du&scaron;ka Vujo&scaron;evića, tako bi vjerovatno glasio refren (uostalom, i grupa "Grobarski tre&scaron; romantizam" kreirala je predstavu njemu posvećenu sa naslovom "Kadinjača"). <br /><br />Kadinjača je bila i ostala metafora i simbol Vujo&scaron;evićeve borbe protiv političkih vjetrenjača. U posljednjim godinama u kojima se potpisivao kao trener Partizana, broj osvojenih trofeja je izgubio važnost u odnosu na status "jedinog opozicionara" &ndash; prvenstveno zbog sukoba sa rukovodstvom Crvene zvezde i insistiranja da je riječ o projektu iza kog stoji vlast sa Aleksandrom Vučićem na čelu.<br /><br />U međuvremenu su se stvari promijenile. Vujo&scaron;ević vi&scaron;e nije trener Partizana, a nije vi&scaron;e ni "jedini opozicionar". U međuvremenu su i neki drugi veliki treneri, svako na svoj način, u&scaron;li u flert sa politikom.<br /><br />Poznato je koliko je te&scaron;ko Du&scaron;ko Vujo&scaron;ević prebolio Jugoslaviju. Sada je selektor BiH. Crnogorac koji predvodi reprezentaciju koja, bar nominalno, predstavlja Bo&scaron;njake, Srbe i Hrvate. I tamo ga je sačekala potencijalna "politizacija ko&scaron;arke", koju je, kako nam je rekao, uspje&scaron;no izbjegao.<br /><br />Vujo&scaron;ević je ponovo zauzeo mjesto u naslovima zbog dvije stvari &ndash; tužbe protiv Partizana zbog dugovanja pred BAT-om (Ko&scaron;arka&scaron;ki tribunal FIBA) i nedavne vijesti da je hitno prebačen na VMA zbog bolesti s kojom već duže vrijeme ima problema. O zdravstvenom biltenu nam kaže da je "mnogo bolje nego &scaron;to je izgledalo da će biti". <br /><br />Du&scaron;ko Vujo&scaron;ević za <a href="http://www.nedeljnik.rs" target="_blank"><strong><em>Nedeljnik</em></strong></a> govori o "padu Kadinjače" i razočaranjima, odlasku u Sarajevo, doživljaju raspada zemlje i ratu, o političkom protjerivanju iz srpske ko&scaron;arke, časovima ljubavi i potraživanjima od Partizana, trenerima i politici, vlastima i opoziciji, krizi evropske ko&scaron;arke…<br /><br /><strong>Poznato je da ste te&scaron;ko preboljeli biv&scaron;u državu. Da li ste u reprezentaciji BiH prona&scaron;li svoju "malu Jugoslaviju"?</strong><br /><br /><em>Jugoslavija je bila stvarno prilika za sve, bila je maksimalni minimum za veliki svijet. Nije slučajno &scaron;to smo bili prvaci svijeta u rukometu, u ko&scaron;arci olimpijski i svjetski prvaci, u vaterpolu smo i danas, &scaron;to smo i u fudbalu bili odlični kao reprezentacija. I ne samo u sportu, to je bila jedna ozbiljna zemlja u kojoj smo svi imali samopo&scaron;tovanje i osjećali se časno. Kada bi se napravila neka hipotetička računica kako bi nam bilo danas da nije bilo ratova i da je ta zemlja ostala kakva je bila i da se razvijala normalno kao &scaron;to je mogla, sigurno da bi bilo neuporedivo časnije, bolje, dostojanstvenije nego ovo &scaron;to imamo u malim državama. Raspad Jugoslavije, pogotovo raspad koji je nastao građanskim ratom, smatram najvećom tragedijom u svom životu. Kao &scaron;to je rekao Cezar, nema prljavijih ratova od građanskih, a najprljavija je pobjeda u građanskom ratu.</em><br /><br /><strong>U tom kontekstu, da li ste u Bosni na&scaron;li utjehu?</strong><br /><br /><em>Rado putujem svuda na području biv&scaron;e Jugoslavije. Zajednički jezik je ne&scaron;to &scaron;to, takođe, mene određuje u toj mjeri da tu mogu najbolje da radim. Od stranih jezika govorim samo italijanski, a nisam trener koji koristi prost ko&scaron;arka&scaron;ki jezik: ti stani ovde, ti napravi blok… Kad pričam na svom jeziku, postoji razmjena motivacione energije sa igračima. Drugo, igrači sa ovih prostora rade vi&scaron;e i bolje od nekih drugih, i nije slučajno &scaron;to sam najbolje rezultate imao ba&scaron; na ovim prostorima. Ja jesam neka vrsta endemske biljke koja je vezana za ove krajeve. </em><br /><em>Moje zdravstveno stanje je takvo &ndash; ni ovako ne mogu bez ko&scaron;arke &ndash; da sam morao da smanjim količinu. Dok ne uradim transplantaciju bubrega, sigurno ne mogu da putujem dva puta nedjeljno na utakmice. Tako da je ovo količina ko&scaron;arke koja mi je neophodna, a ostavlja mi vrijeme za kvalitetno liječenje i bavljenje sobom.</em><br /><em>S druge strane, značilo mi je &scaron;to su me iz Bosne pozvali. To znači da se ovih gladnih godina nisam najeo onoga &scaron;to se ne jede i da sam u tom smislu čist, &scaron;to ja znam i bez te potvrde, ali sigurno da mi je u i u tom smislu značilo. U Srbiji ne mogu da radim, jer sam praktično, kad je u pitanju moj posao, protjeran od politike. Poklopilo se u Bosni dosta stvari i na kraju ti klinci koji su se odazvali, radili su sa velikom stra&scaron;ću i energijom, a po&scaron;to u životu postoji reciprocitet ljubavi, po&scaron;tovanja i energije, izazvalo je istu takvu emociju i napravili smo odličan rezultat s obzirom na mlad tim i na veliki broj otkaza.</em><br /><br /><strong>I vi ste u BiH imali veliki problem sa otkazima igrača kao i srpska reprezentacija. Posebno kada je riječ o igračima iz NBA koji bi va&scaron;oj ekipi posebno značili. Čemu danas uop&scaron;te služe reprezentacije ako se stvara atmosfera da selektori "rade sa onim &scaron;ta imaju"?</strong><br /><br /><em>To je posljedica rata između FIBA i Evrolige, gde je u startu moralno u pravu FIBA, zbog toga &scaron;to je Evroliga praveći zatvoreni sistem takmičenja sa 16 ekipa, gdje 11 ekipa dobija desetogodi&scaron;nji garantovani ugovor, izuzela te ekipe iz evropskog sistema takmičenja. </em><br /><em>Evropski sistem je radio po principu spojenih sudova, gdje su prvaci i najbolje plasirani po zemljama dobijali pravo da učestvuju u evropskim takmičenjima. Samim tim je i nacionalno prvenstvo imalo specifičnu težinu. Međutim, Evroliga ne vodeći računa o duhu evropske ko&scaron;arke, nego o svojim interesima i zaradi, radi protiv evropske ko&scaron;arke. </em><br /><em>Istovremeno, FIBA koja je izgubila moć ne pona&scaron;a se doslijedno. Rekla je da reprezentacije zemalja iz kojih klubovi igraju u Evrokupu, neće igrati na Olimpijadi. Međutim, to se nije desilo. I neke ekipe koje su odustale od Evrokupa su sankcionisane, a one koje su igrale &ndash; nisu. FIBA se koncentri&scaron;e na "ulični basket", da bi to postalo olimpijski sport, i da bi neko od njih (vjerovatno Patrik Bauman) u&scaron;ao u Olimpijski komitet.</em><br /><em>Evropsko prvenstvo se ne igra na svake dvije godine, a to je bilo vrlo kvalitetno takmičenje, a sada nema vi&scaron;e nema prohodnost za Olimpijadu i Svjetska prvenstva. </em><br /><em>Otvaraju se takozvani prozori, gdje igrači iz Evrolige i NBA ne mogu da učestvuju. Stvarno ne razumijem koje su tu ideje i da li iko poku&scaron;ava da vidi interes evropske ko&scaron;arke, ili je riječ samo o ličnim i finansijskim interesima. Bojim se da će to da se zavr&scaron;i trijumfom zla.</em><br /><em>Imamo NBA koja savjetuje svojim igračima da ne igraju za reprezentaciju, pritom potcjenjuju značaj rada u reprezentaciji. Jedino dobar odnos imaju kada treba američka reprezentacija da nastupi na Olimpijskim igrama. A to su počeli da rade i neki evropski treneri.</em><br /><em>Bio sam na seminaru u Beogradu, držao sam predavanje i ostao posle da slu&scaron;am druge. Trener Malage Đoan Plaza rekao je kako je on savjetovao Nedoviću da ne igra za reprezentaciju Srbije. Ne znam da li je savjetovao &scaron;panskim igračima da ne igraju za &Scaron;paniju. Vrlo značajno bi bilo da se FIBA sretne s pameću i da postavlja realne zahtijeve i da bude dosljedna u kažnjavanju kada se takvi zahtijevi ne ispunjavaju.</em><br /><br /><strong>A kako ste doživjeli sukob sa sinom Milorada Dodika? I tamo vas je "sačekala" politizacija na trenerskom poslu?</strong><br /><br /><em>Ovaj put sam tu politizaciju izbjegao. Situacija je tamo politički komplikovana, a ekipi je bio potreban mir. Ionako je bila oslabljena. Jedna je stvar bila Partizan, gdje sam znao u &scaron;ta ulazim i zbog čega ulazim. A kada je u pitanju Bosna, poenta je izbjeći bilo kakve razgovore o politici.</em><br /><br /><strong>A ta va&scaron;a izjava da "BiH ima oblik srca, a srce tog srca je Sarajevo", da li je to bio politički stav ili građenje kulta tima koji vodite? Pogotovo u zemlji koja ima mnogo veće probleme od sporta.</strong><br /><br /><em>Da, ali to &scaron;to se ne ulaže u sport, to ne rje&scaron;ava ove veće probleme. Sport zahtijeva mala sredstva da bi se to svodilo na pitanje malih plata ili nekih velikih problema. U Bosni je te&scaron;ko naći zajednički interes kada je u pitanju reprezentacija ili bilo &scaron;ta &scaron;to reprezentuje državu. Opet smo pokazali da entuzijazmom i velikim radom i u tim uslovima može ne&scaron;to da se uradi.</em><br /><em>Ja jesam volio Sarajevo. Sjetite se samo Indeksa, Bijelog dugmeta… Crvena jabuka, Merlin, Kusturica, Željezničar u fudbalu, Bosna prvi &scaron;ampion Evrope… Osjećao sam se uvek prijatno tamo. Dosta toga se tamo promijenilo, naravno, ali ja se jo&scaron; uvijek prijatno osjećam tamo.</em><br /><em>Meni su vrata ovdje, dok je situacija takva kakva je, zatvorena. A po&scaron;to želim da radim na ovim prostorima, Bosna mi se nekako uklopila. Takođe, ti pravi sarajevski Bo&scaron;njaci su mek narod koji je dosta propatio i prema kome ja imam i simpatiju i neku vrstu participacije u kolektivnoj krivici.</em><br /><br />Ostatak intervjua selektora Du&scaron;ka Vujo&scaron;evića možete pročitati u novom broju Nedeljnika ili na web stranici www.nedeljnik.rs.<br /><br /></p>