Bećiragić: Sve dok ne postaneš trener, ne znaš koliko trener voli svog igrača

<p>Iako je relativno jo&scaron; uvijek mlad trener, njegova predavanja su bila među najzanimljivijima na trenerskom seminaru KS BiH.<br />&nbsp;<br />Biv&scaron;a legenda Bosne i one prve, posljeratne reprezentacije BiH, Adis Bećiragić, iznio je svoje zanimljivo stanovi&scaron;te i filozofiju trenerskog posla na seminaru koji je u subotu zavr&scaron;en na Ilidži.<br /><br /><em><strong>o</strong> Postoji li ne&scaron;to &scaron;to Vas razlikuje od drugih trenera?</em><br /><br />- <strong>Čovjek ako je pametan treba da zna jednu stvar, a to je da je Bog podario znanje onome ko ga traži. Ja sam ga tražio i uvijek ga tražim. Nažalost, ono &scaron;to mogu da primijetim kod većine ljudi jeste da vrlo brzo kažu &ndash; ja to znam, već sam to vidio. Naravno da se zna znanje, ali stvar je u detaljima, kada uđe&scaron; u su&scaron;tinu stvari. Ti kada radi&scaron; sa jednim stručnjakom kao &scaron;to je Bogdan Tanjević pet godina, tebi ostane &bdquo;samo&ldquo; pet rečenica u glavi. Ali, one su osnova i srž svega. Ti ako nema&scaron; tu su&scaron;tinu, sve ostalo lijepo izgleda, ali je praktično kao kuća bez temelja. Čovjek pravi najveću gre&scaron;ku kada &scaron;to misli da treba kopirati učitelja od koga uči. Onda nisi trener, nema&scaron; ni&scaron;ta svoje, postaje&scaron; kao fotokopir ma&scaron;ina.</strong><br /><br /><em><strong>o</strong> Vas je traganje za znanjem odvelo u SAD na Texax University, gdje ste radili sa jednim od najvećih trenera svih vremena, Bobby Knightom.</em><br /><br />- <strong>Jeste, oti&scaron;ao sam u Ameriku zahvaljujući biv&scaron;em saigraču Harisu Mujezinoviću. Kada je Bobby Knight tek pre&scaron;ao sa Indiana University na Texax, ja sam nazvao Harisa i zamolio ga da mi sredi da radim sa njim bar neko vrijeme. Haris je odmah nazvao Knighta, &scaron;to je vjerujte mi isto kao da sada nazovete predsjednika Amerike. Da&nbsp; ne preuveličavam, govori jedan jednostavan primjer. Kada sam oti&scaron;ao po američku vizu u Turskoj, a to je bilo dvije, tri godine poslije napada 11. septembra, kada je bilo praktično nemoguće dobiti je, čovjek je uzeo pozivno pismo Bobby Knighta i samo me pogledao. Sljedeće &scaron;to je bilo jeste da me pitao na koliko godina mi treba viza. I dobio sam vizu na 10 godina. Sve to pričam da bih Vam dočarao &scaron;ta zaista predstavlja taj čovjek u svijetu. Mjesec dana sam radio sa njim i to je sigurno iskustvo koje je umnogome promijenilo moj život i moje viđenje ko&scaron;arke.</strong><br /><br /><em><strong>o</strong> Pored Bobby Knighta jo&scaron; jedna legenda uticala je na Va&scaron; trenerski put i razvoj. Pet godina ste radili sa Bogdanom Bo&scaron;om Tanjevićem.</em><br /><br />- <strong>On mene smatra svojim prijateljem, a ja sam malo dijete za njega. Ja bih rekao da je on moj otac kada je ko&scaron;arka u pitanju. On je jedna ljudska veličina koja me počastila time da me nazove prijateljem.</strong><br /><br /><em><strong>o</strong> Vratimo se malo i na dane kada ste bili igrač. <img style="float: right;" src="/ksbih_v2/cmstrip/tinymce/plugins/image/uploads/aziz_bekir_savunmada_aksakliklar_var_h1313.jpg" alt="" width="350" height="233" />Pravi poznavaoci ko&scaron;arke jo&scaron; uvijek pamte tu sjajnu generaciju Bosne &ndash; pored Vas, tu su bili Nenad Marković, Gordan Firić, Dževad Alihodžić, Predrag Danilović…</em><br /><br />- <strong>Sve dok ne postane&scaron; trener, ne zna&scaron; koliko trener voli svog igrača. Ovo govorim jer nikada nisam imao priliku da se zahvalim trenerima koji su od mene napravili igrača i zato ću to učiniti sada. Prvenstveno Mladenu Ostojiću Maksi koji me je učio svemu i davao mi maksimalnu podr&scaron;ku. Koliki je to trener bio govori podatak da je iz jedne generacije od 12 igrača, Maksa napravio sedam vrhunskih ko&scaron;arka&scaron;a, &scaron;to nikada nigdje nije zabilježeno. Ti danas kada iz jedne generacije &bdquo;izbaci&scaron;&ldquo; jednog igrača to je kao da si napravio čudo.</strong><br /><br /><em><strong>o</strong> Upravo to sjajna generacija Bosne činila je okosnicu prve samostalne bh. reprezentacije, koja je pod vođstvom Mirze Deliba&scaron;ića 1993. godine na EP u Njemačkoj zauzela osmu poziciju. Za Vas je to tada bilo ravno jednoj od medalja.</em><br /><br />- <strong>Mi smo bili igrači koji smo pro&scaron;li &scaron;kolu Bosne. Opet ću pribjeći jednom banalnom poređenju &ndash; to vam je isto kao kada želite izabrati 12 najboljih vojnika na svijetu, pa ih tražite među američkom vojskom, koja važi za najjaču na svijetu. Takav je slučaj bio sa Bosninom &scaron;kolom ko&scaron;arke &ndash; bilo je isto kao da si pro&scaron;ao specijalnu obuku američke vojske. Nisi mogao biti u Bosni ako nisi sportista, ako nisi čovjek i na kraju, ako nisi &ndash; igrač. Danas vi&scaron;e nije tako, sve se naopako okrenulo. Drugi su principi rada i shvatanja života. Refleksija onoga &scaron;to smo mi nosili, ona kultura i ljubav prema sportu i ko&scaron;arci, reflektovana je i na ljubav prema reprezentaciji kada smo igrali za nju. Svako je volio Bosnu i Hercegovinu, ali nama je najvažnije bilo da volimo sport i ko&scaron;arku i da se znamo lijepo pona&scaron;ati. Lijepo pona&scaron;anje je najveći nedostatak dana&scaron;njih generacija, da se niko ne naljuti. Mislim da smo mi bili poslednji Mohikanci one lijepe, stare &scaron;kole ko&scaron;arke</strong> &ndash; rekao je za kraj Bećiragić.</p>